Nova EU Direktiva više ne ostavlja prostor za iznimke – pravedno vrednovanje rada, jednaka plaća za rad jednake vrijednosti i smanjenje rodnog jaza u plaćama više nisu preporuke, već zakonske obveze.
Ali što se događa kada evaluacija „kaže jedno“, a zaposlenik osjeća nešto sasvim drugo? Kako osigurati transparentnost, a istovremeno zadržati povjerenje, motivaciju i osjećaj pravednosti?
Transparentnost plaća nije (samo) objava brojki već duboko pitanje: kako zaista vrednujemo rad, kako komuniciramo razlike i kako gradimo sustave koji su pravedni, razumljivi i održivi. U vremenu sve veće osviještenosti zaposlenika, osjećaj pravednosti postaje ključan za očuvanje angažiranosti i povjerenja.
U ovom panelu donosimo uvide u načine nošenja s nezadovoljstvom te konkretne primjere i prakse koje pomažu organizacijama da osiguraju pravedno vrednovanje rada i komunikaciju koja uspješno povezuje očekivanja zaposlenika i organizacijsku realnost.